期待更多的“化学反应”
Demokratska Republika Sveti Toma i Princip República Democrática de S?o Tomé e Príncipe | |||||
---|---|---|---|---|---|
| |||||
Geslo nema | |||||
Himna Independência total | |||||
![]() Polo?aj Svetog Tome i Principa | |||||
Glavni grad | S?o Tomé | ||||
Slu?beni jezik | portugalski | ||||
Dr?avni vrh | |||||
- Predsjednik | Carlos Vila Nova | ||||
- Predsjednik Vlade | Patrice Trovoada | ||||
Neovisnost | Od Portugala 12. srpnja 1975. | ||||
Povr?ina | 169. po veli?ini | ||||
- ukupno | 964 km2 | ||||
- % vode | 0 % | ||||
Stanovni?tvo | 173. po veli?ini | ||||
- ukupno (2003.) | 165.034 | ||||
- gusto?a | 171/km2 | ||||
Valuta | dobra (STD) (100 centima) | ||||
Pozivni broj | 239 | ||||
Internetski nastavak | .st |
Sveti Toma i Princip (slu?beno Sveti Toma i Prinsipe), mala je dr?ava koja se sastoji od dva otoka (Svetoga Tome i Principa) u Gvinejskom zaljevu nedaleko afri?koj obali. Otoci su udaljeni 140 km jedan od drugoga, i nalaze se oko 250 kilometara od sjeverozapadne obale Gabona. Sveti Toma se nalazi gotovo to?no na ekvatoru. Ime je dobio po Svetom Tomi Apostolu, na ?iji su dan Portugalci otkrili ovaj otok.
Otok su otkrili portugalski moreplovci izme?u 1469. i 1472. godine. Prvo naselje S?o Tomé podigao je 1493. godine Alvaro Caminha koji je dobio zemlju od portugalskog kralja. Príncipe je utemeljen sli?nim sporazumom 1500. godine. Portugalci su, koriste?i robove, sredinom 16. stolje?a pretvorili otok u najve?eg afri?kog izvoznika ?e?era.
Uzgoj ?e?era bio je u porastu sljede?ih 100 godina. Po?etkom 19. stolje?a zapo?elo se s uzgojem jo? dviju poljoprivrednih kultura - kave i kakaa. Do 1908. Sveti Toma je postao najve?i svjetski proizvo?a? kakaa, jo? uvijek najzna?ajnije privredne grane dr?ave.
Iako je Portugal ukinuo ropstvo 1876. godine, prisilni rad afri?kih robova na otoku je nastavljen. Po?etkom dvadesetog stolje?a u svijetu je odjeknulo otkri?e kontroverznog izrabljivanja radnika, ve?inom iz Angole. Neprestane pobune radnika kulminirale su u neredima 1953. godine u kojima je nekoliko stotina afri?kih radnika ubijeno u sukobima s Portugalcima. "Pokolj u Batepáu" ostaje najzna?ajniji doga?aj u kolonijalnoj povijesti otoka i danas se obilje?ava kao praznik.
U drugoj polovici 20. stolje?a, kada nacije ?irom Afrike zahtijevaju neovisnost, mala grupa gra?ana S?o Toméa osniva Pokret za oslobo?enje Svetog Tome i Principa (Movimento de Liberta??o de S?o Tomé e Príncipe, MLSTP), i uspostavlja bazu u obli?njem Gabonu. Ubrzo nakon zbacivanja portugalskog diktatora Salazara i Caetanoa u travnju 1974. godine, nova je vlada izglasala neovisnost svih prekomorskih kolonija. U studenom 1974. dogovorena je predaja vlasti i progla?enje suvereniteta. Nakon perioda prijelazne vlasti puna neovisnost postignuta je 12. lipnja 1975. godine, kada je izabran prvi predsjednik Manuel Pinto da Costa.
Sveti Toma i Princip je jedna od prvih afri?kih dr?ava koja je 1990. godine prihvatila demokratske reforme i legalizaciju oporbenih stranaka, tako da su izbori odr?ani 1991. godine bili slobodni. Miguel Trovoada, biv?i premijer, u egzilu od 1986. godine, vratio se na otok i izabran je kao predsjednik. Trovoada je ponovno izabran za predsjednika 1996. godine.
Na predsjedni?kim izborima u lipnju 2001. kandidat Neovisne demokratske stranke Fradique de Menezes izabran je u prvom krugu.
16. lipnja 2003. bojnik Fernando "Cobo" Pereira preuzeo je vlast u vojnom udaru. Smatra se da je vojni udar posljedica poslova vlade s naftnim kompanijama. Nakon sedam dana pregovora Pereira je potpisao sporazum s biv?im vo?ama i povukao se, a Menezes se vratio na vlast.
Sveti Toma i Princip je podijeljen u dvije provincije: Princip i Sveti Toma.
Princip ima svoju vlast od 29. travnja 1995.
Otoci S?o Tomé i Príncipe nalaze se u ekvatorijalnom pojasu Atlantika, 250 km od obale Gabona. Sveti Toma i Princip najmanja je afri?ka dr?ava. Otoci su dijelovi vulkanskog planinskog vijenca, kome pripada i otok Bioko u Ekvatorskoj Gvineji. S?o Tomé je 50 kilometara dug i 32 kilometra ?irok. Njegov najvi?i vrh visok je 2.024 m. Príncipe je 30 kilometara dug i 6 ?irok. Klima je tropska, topla i vla?na s prosje?nom godi?njom temperaturom od 27 °C. Na planinama su no?i hladnije i prosje?na temperatura je oko 20 °C. Ki?na sezona traje od listopada do svibnja.

Od 1800. gospodarstvo Svetog Tome i Principa temelji se na poljoprivredi. U doba progla?enja neovisnosti Portugalci su kontrolirali 90% planta?a koje su nakon progla?enja nezavisnosti pre?le u vlasni?tvo razli?itih dr?avnih tvrtki, danas privatiziranih. Dominantan je uzgoj kakaa, koji ?ini 95% izvoza.
Proizvodnja hrane nedovoljna je za podmirenje doma?ih potreba tako se dio hrane uvozi.
Osim poljoprivrede razvijeno je i ribarstvo i mali industrijski sektor koji vr?i preradu poljoprivrednih proizvoda. Otok ima velik potencijal za razvoj turizma.
Nakon progla?enja neovisnosti, privredom se upravljalo centralno jer je najve?i dio proizvodnje bio u vlasni?tvu dr?ave. U osamdesetim i devedesetim godinama privreda Svetog Tome i Principa na?la se u velikim pote?ko?ama. Ekonomski razvoj je stagnirao, izvoz kakaa je pao, kao i njegova cijena na tr?i?tu.
Kao odgovor na gospodarske te?ko?e vlada je provela reforme. Od 1987. godine na snazi su mjere MMF-a, koje uklju?uju pove?anje udjela privatnog vlasni?tva u svim sektorima gospodarstva.
S?o Tomé ima 137.500 stanovnika, a Príncipe 6.000. Svi potje?u iz razli?itih etni?kih skupina koje su naselile otok 1485. godine, me?u kojima se isti?e ?est:
- Mesticos, potomci afri?kih robova koji su dovedeni na otok iz Benina, Gabona i Konga;
- Angolares, potomci robova iz Angole koji su pre?ivjeli brodolom 1540.;
- Foros, potomci oslobo?enih robova;
- Servisais, radnici iz Angole, Mozambika i Zelenortskih otoka koji privremeno ?ive na otoku;
- Tongas, djeca servisaisa koja su ro?ena na otoku; i
- Europljani, najve?im dijelom Portugalci.
Sedamdesetih godina 20. stolje?a dogodile su se dvije zna?ajne migracije stanovni?tva: oko 4.000 Portugalaca napustilo je otok, a doselilo se nekoliko stotina izbjeglica iz Angole. Ve?ina stanovnika su katolici, evangelisti i adventisti.
Na Svetom Tomi i Principu govore se 4 jezika, 2 od njih su nacionalna, principski ili principski 200 (1999 SIL; 1.558 etni?kih) i saotomanski 69.900 (1999 SIL). Slu?beni je portugalski 2.580 (1993), a 4. je angolarski, 5.000 (1998 SIL).
- Zbirka poveznica o Svetom Tomi i Principu
- ?lanci o politici: [1] Arhivirana ina?ica izvorne stranice od 13. listopada 2008. (Wayback Machine)