中卫市人民代表大会及其常务委员会立法程序规定

Ovo je glavno zna?enje pojma Urugvaj. Za druga zna?enja pogledajte Urugvaj (razdvojba).

百度 三是健全更高效的全球觅才信息网络，放开视野精准选才。

Isto?na Republika Urugvaj República Oriental del Uruguay (?p.)
Zastava Grb
Geslo Libertad o Muerte (?panjolski: "Sloboda ili smrt")
Himna Orientales, la Patria o la tumba
Glavni grad	Montevideo 34°53′00″S 56°10′00″W
Slu?beni jezik	?panjolski
Dr?avni vrh
- Vrsta	Unitarna predsjedni?ka konstitucionalna republika
- Predsjednik	Luis Alberto Lacalle Pou
- Dopredsjednik	Beatriz Argimón
Neovisnost	Od Brazilskog Carstva 28. kolovoza 1828.
Povr?ina	89. po veli?ini
- ukupno	176.215 km2
- % vode	1,5 %
Stanovni?tvo	133. po veli?ini
- ukupno (2011.)	3.286.314
- gusto?a	18,87/km2
Valuta	urugvajski peso (100 centesima)
Pozivni broj	+598
Vremenska zona	UTC -3, ljeti UTC -2
Internetski nastavak	.uy

Urugvaj, slu?beni naziv Isto?na Republika Urugvaj (?pa. República Oriental del Uruguay) dr?ava je na jugoistoku Ju?ne Amerike, smje?tena izme?u Brazila na sjeveroistoku i Argentine na zapadu te je smje?ten na obali Atlantskog oceana i estuariju Rio de la Plata. Jedna je od politi?ki i gospodarski najstabilnijih dr?ava Ju?ne Amerike. U Urugvaju ?ivi 3,3 milijuna ljudi, od kojih 1,8 milijuna u gradskom podru?ju glavnog i najve?eg grada, Montevidea. S povr?inom od oko 176.000 km2, Urugvaj je zemljopisno druga najmanja zemlja u Ju?noj Americi, nakon Surinama.

Prije dolaska Portugalaca na podru?ju Urugvaja ?ivjelo je pleme Charrúa. Nakon dolaska Portugalaca osnovana je Colonia del Sacramento, jedno od najstarijih europskih naselja u zemlji. Sam Montevideo je osnovan kao vojno upori?te ?panjolaca u ranom 18. stolje?u. Urugvaj je stekao svoju nezavisnost izme?u 1811. i 1828. godine. Dana?nji Urugvaj je demokratska ustavna republika, s predsjednikom koji je ujedno i predsjednik Republike i vlade.

Urugvaj zauzima prvo mjesto u Latinskoj Americi po demokraciji, blagostanju, nedostatku korupcije, e-vladi, a jednako tako prvi u Ju?noj Americi, kada su u pitanju slobode medija, veli?ina srednje klase i prosperitet. Tako?er Urugvaj pridonosi najvi?e vojnika UN-ovim mirovnim misijama od bilo koje druge ju?noameri?ke zemlje. Druga je zemlja u regiji po pitanju gospodarske slobode, jednakosti dohotka, dohotka po stanovniku i priljeva izravnih stranih ulaganja. Urugvaj je tre?a najbolja zemlja na kontinentu u smislu HDI-a, rasta BDP-a, inovacija i infrastrukture.

Britanski ?asopis The Economist, jedna od najcjenjenijih publikacija na podru?ju ekonomije, proglasila je 2013. godine Urugvaj "dr?avom svijeta godine". ?asopis je odabrao Urugvaj iz vi?e razloga me?u kojima su legalizacija kori?tenja marihuane i kanabisa u medicinske svrhe (lije?enje) kao prva zemlja svijeta, legalizacije poba?aja i sklapanja homoseksualnih brakova te zna?ajnog napretka u promicanju ljudskih prava i prava ?ena. Zbog izra?ene i dugotrajne dominacije politi?ke ljevice, koju predstavljaju stranke ?iroki front i Colorado, Urugvaj se ?esto naziva i "rajem ili obe?anom zemljom za ljevi?are".

Etimologija

Ime "Urugvaj" dolazi iz jezika domoroda?kog stanovni?tva Guaraní, a zna?i "rijeka obojanih ptica".

U vrijeme ?panjolskog kolonijalnog doba, a i neko vrijeme nakon toga, Urugvaj i neka susjedna podru?ja nazivani su Cisplatina i Banda Oriental. Narednih nekoliko godina podru?je je nazivano i "Isto?na obala", a nakon osamostaljenja je u kona?nici postalo República Oriental del Uruguay, u prijevodu Isto?na Republika Urugvaj ili Orijentalna Republika Urugvaj.

Povijest

Umjetni?ki prikaz Bitke kod Las Piedrasa u kojoj je urugvajska paravojska pobijedila ?panjolsku kolonijalnu vojsku i time otvorila put stvaranju neovisnosti. U spomen na veliku pobjedu, 18. svibnja, nadnevak bitke, danas je dr?avni praznik u Urugvaju.

Prikaz osnivanja Colonie del Sacramento, prvog portugalskog naselja na urugvajskom tlu, iz 1680. godine.

Zastava kratkotrajne kolonijalisti?ke pokrajine Cisplatine.

Kolonizacija

Podrobniji ?lanak o temi: Kolonizacija Ju?ne Amerike

Prvi Europljani stigli su na podru?je dana?njeg Urugvaja u ranom 16. stolje?u. Bili su to Portugalci, koji su na urugvajsko tlo prvi put stupili 1512. godine. Predstavnici ?panjolskog kolonijalnog carstva (konkvistadori) do?li u Urugvaj ?etiri godine poslije Portugalaca, dakle 1516. godine. I ?panjolska i Portugal poku?ali su kolonizirati zemlju, a kona?nu su pobjedu odnijeli ?panjolci. Iako su se domoroda?ka plemena dugo odupirala kolonizaciji, ?panjolci su zahvaljuju?i potkupljivanju poglavica zlatom, srebrom i nakitom, te jamstvom o novom ?ivotu, uspjeli izazvati izdaju i kaos me?u domorodcima, koji su na kraju bili te?ko pora?eni i odvedeni u roblje. Prvo stalno ?panjolsko naselje osnovano je 1624. pod imenom Soriano na rijeci Río Negro. Prvo portugalsko naselje bila je Colonia del Sacramento, gra?ena od 1669. do 1671. godine. Budu?i glavni grad Montevideo osnovan je po?etkom 18. stolje?a i ubrzo je postao rival Buenos Airesu preko Rio de la Plate. Ipak, u ?panjolskom kolonijalnom sustavu Montevideu je pripala vi?e vojna, a Buenos Airesu trgova?ka uloga. Iako je podru?je La Plate bilo uglavnom pod ?panjolskom kontrolom, jedan dio posjedovali su Britanci i Portugalci, te Nizozemci kao trgova?ki posrednici. Od velja?e do prosinca 1807. Britanci su vr?ili okupaciju na Montevideo kao dio Napoleonskih ratova.

Borba za neovisnost

Podrobniji ?lanak o temi: Borba za neovisnost Latinske Amerike

U ranom 19. stolje?u diljem Ju?ne Amerike, pa tako i u Urugvaju (zvanom tada i Banda Oriental, "Isto?na obala") nastali su oslobodila?ki pokreti. Urugvajski teritorij bio je predmetom spora novonastalih dr?ava Brazila i Argentine. Urugvajski nacionalni junak, José Gervasio Artigas, zapoe?o je 1811. oslobodila?ku revoluciju protiv ?panjolskog kolonijalnog ure?enja poraziv?i sa svojom paravojskom seljaka, obrtnika i trgovaca ?panjolske kolonijalne trupe u Bitci kod Las Piedrasa 18. svibnja 1811. Mnogi povjesni?ari smatraju da je upravo pobjeda kod ove bitke uspjela o?ivjeti revoluciju i otpor protiv kolonijalista, te je uvelike utjecala i na poraze ?panjolaca u Brazilu i Paragvaju. U znak sje?anja na va?nu pobjedu, 18. svibnja danas je slu?beni dr?avni praznik u Urugvaju.

Prilikom zasjedanja ?panjolskog kolonijalnog sabora u Buenos Airesu 1813. godine, Artigas je ?panjolcima ponudio ostanak Urugvaja kao dijela Carstva ako sam Urugvaj dobije autonomiju i pravo na vlastitu vlast i administrativnu podjelu. Tako?er, predlagao je da autonomija ima demokratski i federalisti?ki sustav upravljanja, ali ?panjolci su odbili oba prijedloga i nametnuli unitarizam i centralizam na podru?ju cijelog Urugvaja. Takav razvoj situacije jo? je vi?e razbijesnio revolucionare, koji su nastavili s manjim napadima na ?panjolske ?eljezni?ke postaje i pruge, lokalne vojarne i pu?karnice te mjesta pod izravnom upravom kolonizatora.

U znak osvete, Artigas je napustio Buenos Aires i sa svojom vojskom 1815. godine osvojio Montevideo. Osim Artigasa grad je napala i nacionalisti?ki orijentirana Banda Oriental, koja je na podru?je grada uspostavila prvu autonomiju. Iako se nisu slagali u svim stavovima, Banda je sura?ivala s Artigasom i dijelom pomogla u ostvarivanju neovisnosti. Na osvojenom podru?je Artigas je osnovao Federalnu ligu, koja je kasnije potpala pod upravu dana?nje Argentine.

1816. godine, vojska od 10.000 portugalskih vojnika izvr?ila je invaziju na podru?je Bande Oriental iz smjera Brazila. Iako su Urugvajci gotovo godinu dana odolijevali, po?etkom 1817. godine Portugalci su probili obrambenu liniju jugoistoku zemlje i u sije?nju iste godine osvojili Montevideo. Nakon ?etiri mjeseca pru?anja otpora, Portugalci su ostvarili kontrolu nad cijelim gradom i podru?je Montevidea aneksijom pridru?ili Portugalskom Brazilu i osnovali provinciju "Cisplatina". Kada se Brazil oslobodio portugalske kolonijalne vlasti, 1821. je priklju?io podru?je pokrajine pod imenom Provincia Cisplatina, ali nakon pobune 25. kolovoza 1825. i 500-dnevnog Cisplatinskog rata, Urugvaj je izvojevao neovisnost potvr?enu ugovorom u Montevideu 1828. Prva zakonska konstitucija vlasti potvr?ena je i otvorena za rad 18. srpnja 1830. godine.

Po?etci ?ivota nakon neovisnosti

Urugvajski gra?anski rat

Manuel Oribe, vo?a Blancosa (Narodne stranke).

Domoroda?ko stanovni?tvo Indijanaca Charrúa je tijekom tri stolje?a kolonizacije desetkovano, a taj je proces kulminaciju do?ivio 11. travnja 1831. u masakru kod Salsipuedesa kojeg je vodio general Fructuoso Rivera, prvi predsjednik Urugvaja. Posije tog datuma preostali Charrúe su raspr?eni i njihova je kultura prestala postojati, iako charrúanska krv jo? uvijek te?e ?ilama mnogih Urugvajaca kao rezultat mije?anja ?panjolskog i indijanskog stanovni?tva u kolonijalno doba. ?etiri pripadnika naroda Charrúa – Senaqué, zatim vo?a Vaimaca Pirú, ratnik Tacuabé i njegova ?ena Guyunusa – odvedeni su 1833. u Pariz i tamo pokazivani kao cirkuska atrakcija. Ropstvo je ukinuto 1846. godine.

U vrijeme stjecanja neovisnosti, Urugvaj je imao sam 75.000 stanovnika. Razdoblje od 1830., kada je postignuta urugvajska neovisnost, do 1904. godine ostalo je obilje?eno mnogim unutarnjim vojnim previranjima i poku?ajima nasilnog preziranja vlasti. Politi?ka scena u Urugvaju bila je podijeljena izme?u dvije vladaju?e stranke: konzervatisti?ki orijentirane Narodne stranke (Blancosa) pod vodstvom predsjednika Manuela Oribe, koja se zalagala za agrarnu reformu i gospodarske dr?avne interese te liberalna stranka Colorado (Crvena?i) pod vodstvom prvog predsjednika Urugvaja Fructosa Rivere, koja se zalagala za trgova?ke interese i centralizaciju dr?ave s Montevideom kao glavnim gradom. Takve stavove podupirala je i skupina komunista, koja ?e 1920. godine osnovati Komunisti?ku partiju Urugvaja.

Pripadnici stranke Colorado sura?ivali su s argentinskim liberalcima Unitarosima u progonstvu, a mnogi od njih su i sudjelovali u gra?anskom ratu kako bi pomogli nametnuti liberalizam i unitarizam u Urugvaju. S druge strane konzervatisti?ki vo?a Manuel Oribe bio je vrlo usko povezan s tada vladaju?im argentinskim vladarom Manuelom de Rosasom. 15. lipnja 1838. vojska liberala pod Riverinim vodstvom je svrgnula predsjednika Oribu, koji je pobjegao u Argentinu. Ohrabren tom pobjedom, Rivera je proglasio rat Rosasu 1839. godine. Sukob koji je sljede?ih 13 godina potresao politi?ku i ekonomsku stabilnost Urugvaja, prozvan je Urugvajskim gra?anskim ratom ili "Velikim ratom".

1843. godine je argentinska vojska uz pomo? prognanog Manuela Oribe, poku?ala osvojiti Montevideo i povratiti demokraciju, ali nije uspjela u svom naumu. Tako je zapo?ela devetogodi?nja opsada Montevidea, koja je ostala jednim od najpoznatijih vojnih doga?aja iz "Velikog rata". Urugvajci, izmoreni i ekonomski iscrpljeni od rata, ?eljeli su ?to prije skon?ati sukob, te su u pomo? pozvali francuske i talijanske jedinice, koje je vodio Giuseppe Garibaldi.

Paragvajski rat

Pre?ivjeli u redovima paragvajske vojske se predaju Urugvajcima tijekom Paragvajskog rata.

Podrobniji ?lanak o temi: Paragvajski rat

Tijekom 1845. godine ?esto su u Urugvaju vojno intervenirali Britanci i Francuzi, kada se god to pokazalo potrebnim da se zaustavi me?unarodni sukob. 1865. godine formiran je Trojni savez izme?u Brazila, Argentine i Urugvaja s predsjednikom Venanciom Floresom. Savez je ubrzo nakon sklapanja ugovora o suradnji proglasio rat paragvajskom predsjedniku Franciscu Sloanu Lópezu, ?to je rezultiralo po?etkom Paragvajskog rata, zvanog i "Ratom Trojnog saveza" te "Velikim ratom".

Paragvajci su bili odani Lópezu i ratnom naporu, ?to je rezultiralo njihovom borbom do krajnjih granica. Rat je potpuno uni?tio Paragvaj; smanjio se broj stanovni?tva za otprilike 525.000 od ?ega oko 28.000 mu?karaca. Tijekom sukoba Paragvajci nisu patili samo zbog rata nego i zbog neishranjenosti, bolesti i Lópezove diktature pod kojom su brojni mu?eni i ubijeni. Argentina i Brazil su anektirali oko 140.000 ?etvornih kilometara paragvajskog teritorija; Argentina je uzela velik dio regije Misiones i dio Chaca izme?u rijeka Bermejo i Pilcomayo; Brazil je za osvojeni teritorij pove?ao svoju provinciju Mato Grosso. Obje su zemlje zahtijevale veliku od?tetu (koja nikad nije pla?ena) i okupirale Paragvaj do 1876. godine. Za razliku, od njih Urugvaj nije tra?io nikakve teritorije, a i Coloradosi su se pred kraj rata po?eli povla?iti shva?aju?i da su izgubili previ?e ljudi za tu?e interese (oko 5.000 vojnika je poginula, a pre?ivjelo svega oko 580).

Novija povijest

Gabriel Terra, predsjednik Urugvaja u dva mandata tijekom 1930-ih godina, ostao je velik utjecaj u daljnoj urugvajskoj povijesti.

Alfredo Baldomir, 27. urugvajski predsjednik, za ?ijeg se mandata odigrala Bitka kod La Plate.

Po?etak 20. stolje?a

Po?etkom 20. stolje?a do?lo je u zemlji do stanovitoga smirenja i konsolidacije, a za vrijeme predsjednika Joséa Batllea y Ordó?eza Urugvaj je postao napredna dr?ava sa slo?enim sustavom socijalne za?tite. Zbog naprednog socijalnog sustava i stabilne demokracije Urugvaj je dobio nadimak "?vicarska Latinske Amerike". Ordó?ez je za predsjednika izabran 1903. godine. Sami po?etak njegova mandata obilje?ila je osmomjese?na vojna borba s pripadnicima Blancosa, koji su nezadovoljstvo protiv novoizabranog predsjednika zapo?eli nakon ?to je njihov vo?a, Aparicio Saravia, ubijen u jednoj od bitaka. Vladine snage odnijele su pobjedu u kratkotrajnom gra?anskom ratu, te vratio politi?ki sustav iz 1872. godine. Ordó?ez je bio biran dva puta (1903. – 1907. i 1911. – 1915.), tijekom kojih je u?inio veliki napredak u gospodarskom razvitku zemlje i okretanjem prema budu?nosti nakon Rata za neovisnost, gra?anskog rata i niza manjih sukoba koji su bili ekonomski iscrpili dr?avu.

Nemirne 1930-te

Podrobniji ?lanci o temama: Velika gospodarska kriza, Bitka kod La Plate, i Admiral Graf von Spee

U o?ujku 1931. predsjednik je postao Gabriel Terra, koji se u svom inauguracijskom govoru posebno osvrnuo na stanje u dr?avi nakon Velike gospodarske krize. Tijekom Velike krize, ni Urugvaj nije bio po?te?en. Mnogi su dr?avni slu?benici, tajnici, odvjetnici i sudci ostali bez posla bez otpremnine niti ikakva sredstva za ?ivot. Takvo stanje rezultiralo je kaosom u dr?avi, u kojem je policija vi?e puta intervenirala silom pa i prisilnim ubojstvima. Terra je 1934. godine proveo coup d'état, odnosno dr?avni udar, smijeniv?i Senat i Urugvajski parlament. Ubrzo je iste godine potvrdio i novu raspodjelu mandata i novu vladaju?u konstituciju, te si produ?io predsjedni?ki mandat. Terra je proveo odre?ene socijalne reforme i o?ivio trgovinu, ali nedovoljno da bi se Urugvaj izvukao iz posljedica Velike depresije.

Na predsjedni?kim izborima 1938. je za predsjednika bio izabran general Alfredo Baldomir, bliski Terrin suradnik. Pod pritiskom demokratski orijentirane Narodne stranke, Baldomir je raspisao i slu?bene i slobodne parlamentarne izbore, na kojima su svi punoljetni gra?ani Urugvaja imali pravo glasa. Izbore su smjeli pratiti i mediji (novine, ?asopisi i radio), pa su to bili i prvi izbori sa slobodom medija. Odabrane zastupnike, potvrdio je i sam predsjednik te je demokratski izabran Parlament mogao po?eti s radom. Iako se 1939. godine Baldomir izjasnio neutralnim u Drugom svjetskom ratu, britanski i njema?ki (Admiral Graf von Spee) bojni brodovi vodili su pomorsku bitku kod La Plate, u kojoj je pobjedu odnijela Britanska mornarica. No, klju?no je to ?to se cijela bitka odvijala poprili?no blizu urugvajske obale, na podru?ju urugvajskog teritorijalnog mora, ?ime su se naru?ila pravila me?unarodnog pomorskog ratovanja.

Razdoblje od 1945. do 1984.

Podrobniji ?lanci o temama: Dr?avni udar u Urugvaju 1973. i Tupamaros

Urugvajsko se gospodarstvo temelji na izvozu poljoprivrednih proizvoda. Dva su svjetska rata donijela zemlji blagostanje zbog pove?anog izvoza ?itarica i govedine u, ratom opusto?ene, europske zemlje. Nakon Drugog svjetskog rata svjetske cijene prehrambenih proizvoda naglo su pale ?to je prouzro?ilo velike probleme urugvajskoj privredi. U 1960-ima se po?eo raspadati sustav socijalne za?tite. Vlada je izgubila potporu javnosti, osobito studenata, radnika i obitelji ni?e socioekonomske klase koji su najja?e osjetili posljedice prilagodbe na marginalizaciju poljoprivrede u svjetskom gospodarstvu. Na krizu je nasiljem odgovorila radikalno lijeva skupina Tupamaros ?to je potaklo vladu da poja?a represivne mjere, uklju?uju?i i ukidanje osobnih prava pod predsjednicima Jorgeom Pachecom Arecom i njegovim nasljednikom Juanom Maríom Bordaberryjem. Na koncu je 1973. vlast u zemlji preuzela vojska dr?avnim udarom, ?ime je zapo?elo jedanaestogodi?nje razdoblje diktature u neko? najstabilnijoj demokraciji na kontinentu. Demokracija je ponovno uspostavljena 1984. izborom Julia Maríe Sanguinettija za predsjednika.

Povratak demokracije (1984. – danas)

Na op?im izborima u Urugvaju 1994. Julio María Sanguinetti je sa 32,3 % osvojenih glasova izabran za novog urugvajskog predsjednika.

Na ustavnom referendumu 1980. godine odbijeno je politi?ko preslagivanje na ?elu s vojnom huntom, ?to je zadalo te?ak udarac diktaturi. Slijede?i ishod referenduma i po?tuju?i tada?nje javno mijenje, oru?ane snage su po?ele s demokratizacijom dru?tva i ubla?avanjem diktature. Njezino potpuno ukidanje dogodilo se organiziranjem demokratskih op?ih izbora 1984. godine. Na izborima je pobijedio Julio María Sanguinetti, vo?a stranke Colorado, koja je osvojila petogodi?nji predsjedni?ki mandat i osigurala parlamentarnu ve?inu. Ubrzo nakon izbora Sanguinetti je raspustio sve vojni?ke jedinice i smijenio sve lokalne ?elnike povezane s diktaturom vode?i se idejom provo?enja lustracije.

Na op?im izborima 1989. godine pobijedila je domoljubne orijentirana Narodna stranka na ?elu s novoizabranim predsjednikom Luisom Albertom Lacallom. Nakon parlamentarnih i predsjedni?kih izbora 1994. Sanguinetti je ponovo izabran, a stranka Colorado je ponovo postigla ve?inu u Parlamentu. Oba predsjednika su nastavila provoditi ekonomske promjene, me?u kojima je nacionalizacija banaka uvelike pripomogla ostvarivanju gospodarske stabilnosti, uvo?enje demografskih i rodnih poticaja te dje?jih doplataka, ulaganja u obrazovanje, zdravstvo i znanost te umjerenu i kontroliranu liberalizaciju dru?tva.

Op?i izbori u Urugvaju 1999. provedeni su u okrilju novog na?ina glasovanja i prebrojavanja mandata izglasanog u amandmanu izbornog zakona jo? 1996. godine. Promjena izbornog zakona najvi?e je i?la na ruku ljevi?arskom politi?kom savezu ?iroki front, koji je na izborima osvojio tre?e mjesto, ali s preko 30% glasova bira?a. Time je Narodnu stranku i Colorado doveo u pat-poziciju i natjerao ih na suradnju kako bi sastavili Parlament. Sve do 2002., desni?arske stranke su odli?no sura?ivale, prvi put nakon gotovo stotinjak godina, da bi te godine skupina ministara Narodne stranke, koja je osvojila drugo mjesto na izborima, prekinuli suradnju. Unato? tome, stranke su nastavile suradnju te zajedni?ko provo?enje reformi. Problem im je stvaralo blago pove?anje deficita i inflacija, koja se pojavila zbog iznimnog rasta brazilskog reala, ponegdje i za vi?e od 11%. Upravo zbog toga ?to su Urugvaj i Brazil najve?i uvozno-izvozni i trgova?ki suradnici, urugvajski peso je pao za gotovo vi?e od 30% i uzrokovao ranije spomenuti nagli prvo pad, a potom jo? ja?i rast cijena.

Tijekom ve?eg dijela urugvajske povijesti na vlasti su se smjenjivale stranke Colorado i Blanco. Me?utim, na izborima 2004. pobijedila je koalicija lijevih stranaka "?iroki front" (Frente Amplio) dobiv?i ve?inu u oba parlamentarna doma, a njen je kandidat Tabaré Vázquez postao predsjednik s apsolutnom ve?inom glasova (51,7 % ve? u prvom krugu). ?iroki front je pobjedu odnio i na op?im izborima 2009. na kojima je njihov predsjedni?ki kandidat José Mujica odnio pobjedu i osvojio predsjedni?ki mandat. Mujica je pobjedu ostvario osvajanjem 54% glasova bira?a, i time ispunio o?ekivanja u predizbornim anketama, u kojima je bio i najizgledniji kandidat za novog urugvajskog predsjednika. Dominacija ?irokog fronta nastavljena je i na op?im izborima 2014., na kojima je stranka osvojila ukupno 65 zastupni?kih mjesta s 56,63% glasova bira?a. 1. o?ujka 2015. izabrani predsjednik Tabaré Vázquez polo?io je zakletvu i time i slu?beno zapo?eo svoj petogodi?nji predsjedni?ki mandat, a od 2020. predsjednik je Luis Alberto Lacalle Pou.

Zemljopis

Mjestopisni zemljovid Urugvaja s ozna?enim podru?jima promjene terena i reljefnih podru?ja.

Podrobniji ?lanak o temi: Zemljopis Urugvaja

S 176.214 km² povr?ine zemlje i 142.199 km² vode i malih rije?nih otoka, Urugvaj je druga najmanja suverena dr?ava u Ju?noj Americi (nakon Surinama) te tre?i najmanji teritorij. Reljef se uglavnom sastoji od bre?uljkastih nizina i niskih brdskih lanaca te plodnog obalnog pojasa pokrivenog travom i idealnog za uzgoj goveda i ovaca. Urugvaj ima oko 660 km obale.

Najvi?i vrh zemlje je Cerro Catedral (514 m). Na jugoistoku Urugvaj izlazi na Rio de la Plata, zajedni?ki estuarij rijeka Urugvaj (koja ?ini zapadnu granicu zemlje) i Parane koja ne prolazi kroz Urugvaj. Od ostalih rijeka isti?e se jedino Rio Negro. Na obali Atlantika nalazi se nekoliko laguna. Montevideo je najju?niji glavni grad u Americi, a tre?i najju?niji na svijetu (samo se Canberra i Wellington jo? ju?nije).

Klima je u Urugvaju umjerena, ali prili?no topla pa su temperature ispod nule prakti?ki nepoznate. Zbog ravnog reljefa zemlja je izlo?ena brzim premje?tanjima vremenskih fronti, te pamperu, hladnom i povremenom vrlo jakom vjetru koji pu?e s argentinskih pampa. U Urugvaju postoj deset nacionalnih parkova.

Rije?na mre?a je gusta i obilna vodom. Gotovo 2/3 Urugvaja odvodnjava se rijekom Urugvaj, kojoj je najve?i pritok Río Negro. Manji dio voda otje?e u jezero Mirim (Merín) i u estuarij La Plate. Plovne rijeke su samo Urugvaj i Río Negro. Ve?a su jezera Mirin i Río Negro. Najve?i dio Urugvaja pokriva savana s galerijskim ?umama du? rijeka. Suptropske ?ume po rije?nim dolinama i pristrancima pobr?a u unutra?njosti sastoje se uglavnom od mimoza, mirta i lovora. U isto?nome primorju na pje??anim dinama rastu lovori i eukaliptusi.

Okoli?

Flora

Podrobniji ?lanak o temi: Flora Urugvaja

Erythrina crista-galli, nacionalni urugvajski cvijet.

Zaljev u blizini grada Maldonada.

Flora Urugvaja ima vi?e od 2.500 razli?itih biljnih vrsta raspore?enih u oko 150 porodica (familia). Oko 80% Urugvaja ?ine prerije s prevladavaju?im niskim travama i grmljem. Iako je prerija u Urugvaju sli?na argentinskoj travnatoj Pampi, vegetacija se razlikuje.

U unutra?njosti su ?umska podru?ja rijetka i zauzimaju male povr?ine, dok je na obali Atlantskog oceana prevladavaju?a makija sa sredozemnim biljnim vrstama kao ?to su lovor, maslina i smokva. Te biljne vrste uvelike su koriste u poljoprivrednoj proizvodnji ulja, agruma i za?ini. Iako je ?umskih podru?ja malo, tropske ?ume su sjenovite i prepune razli?itih grmova i stabala te prizemnica, koje pritom omogu?avaju ?ivot mnogim kukcima, vodozemcima i pticama. Eukaliptus je ?esta biljka u ?umama, a prenesena je iz Australije u 19. stolje?u. Mnoge biljne vrste donijeli su i europski iseljenici tijekom 19. i 20. stolje?a, me?u kojima su najbrojnije vinske sorte koje su omogu?ile br?i i sna?niji razvoj vinogradarstva.

Urugvajski nacionalni cvijet je Erythrina cristagalli, u narodu ?esto od milja zvan i "Ceibo".

Palme rastu na podru?ju departmana Rocha i Paysandú.

Obnovljiva energija

Pribli?no 95% elektri?ne energije kojom se napajaju ku?anstva i gospodarski objekti u Urugvaju dolazi iz obnovljivih izvora energije. Kako bi se udio obnovljivih izvora jo? dodatno pove?ao dr?ava je smanjila namete na obnovljive izvore energije za gotovo 20% u zadnjih deset godina. Jedna od rezultata takve inicijative je znatno smanjenje uglji?nog otiska prosje?nog Urugvajca. Zbog tako visokog udjela proizvodnje obnovljive energije, britanski mediji su Urugvaj proglasili jednom od energetski naj?i??ih zemalja na svijetu. Najvi?e elektri?ne energije dobiva se iz vjetroelektrana. Kako bi odr?ao visoku koli?inu proizvodnje i potro?nje obnovljive energije, Urugvaj vi?e ne izvozi elektri?nu struju niti ostale energente. Zanimljivo je da je do 2008. godine tre?inu uvoza ?inila nafta, ali je iste godina Parlament Urugvaja donio zakon o regulaciji uvoza energenata i po?etak izgradnje hidro i vjetroelektrana. Urugvaj uop?e ne uvozi nuklearnu energiju, a energija iz hidroelektrana sve se vi?e mijenja za solarnu energiju, koja je jo? manje ?tetna za okoli?, posebno rijeke. zbog uspje?ne energetske tranzicije, mnogi Urugvaj nazivaju i "energetskim liderom", a WWF je Urugvaj 2014. godine proglasio "zelenim liderom". Jedan od glavnih razloga uspjeha ovakve energetske politike transparentno dono?enje odluka, poticajna zakonska regulativa i sna?no partnerstvo privatnog i javnog sektora. Stvaranje povoljnih i stabilnih uvjeta privuklo je novac investitora u projekte obnovljive energije i time rasteretilo Parlament od dijela financiranja projekata.

Politika

Podrobniji ?lanci o temama: Parlament Urugvaja i Kategorija:Urugvajske politi?ke stranke

Palacio Legislativo u Montevideu, sjedi?te Urugvajskog parlamenta.

Urugvaj je predstavni?ka demokratska republika s predsjedni?kim sustavom. ?lanovi vlade biraju se na razdoblje od pet godina. Zakonodavnu vlast ima dvodomna Op?a skup?tina (Asamblea General) koja se sastoji od 30-?lanog senata (Cámara de Senadores) kojim predsjeda potpredsjednik Republike i 99-?lanog zastupni?kog doma (Cámara de Representantes). Mandat zastupnika oba doma, izabranih na op?im izborima, traje 5 godina.

Ustavom iz 1967. godine stvorena je institucija predsjednika, uravnote?ena zakonodavnom i sudbenom vlasti, sli?no kao u SAD-u. Predsjednik je istovremeno ?ef dr?ave i vlade, a bira ga se na op?im izborima, zajedno s potpredsjednikom, na razdoblje od 5 godina. Vladu (kabinet) ?ini 13 ministara koje imenuje predsjednik.

Najvi?i sud u zemlji je Vrhovni sud; pod njim su prizivni i ni?i sudovi te mirovni suci. Usto postoje tri izborna i upravna suda, prora?unski sud i vojni sudovi. Uz Urugvajski izborni sud, izbore nadziru i provode i Republi?ko sveu?ili?te u Urugvaju, Nacionalna udruga prosvjetnih radnika i Dr?avna banka za dru?tveno osiguranje.

U anketi iz 2010. godine, koju je proveo Latinobarómetro, rezultati pokazuju kako su u Latinskoj Americi, Urugvajci daleko najvi?e zadovoljni na?inom na koji demokracija funkcionira u Republici.

Tijekom ve?eg dijela urugvajske povijesti na vlasti su se smjenjivale stranke Colorado i Blanco. Me?utim, na izborima 2004. pobijedila je koalicija lijevih stranaka "?iroki front" (Frente Amplio) dobiv?i ve?inu u oba parlamentarna doma, a njen je kandidat Tabaré Vázquez postao predsjednik s apsolutnom ve?inom glasova (51,7% ve? u prvom krugu).

Dominacija ?irokog fronta nastavljena je i na op?im izborima 2014., na kojima je stranka osvojila ukupno 65 zastupni?kih mjesta s 56,63% glasova bira?a. 1. o?ujka 2015. izabrani predsjednik Tabaré Vázquez polo?io je zakletvu i time i slu?beno zapo?eo svoj petogodi?nji predsjedni?ki mandat.

Upravna podjela

Karta s departmanima Urugvaja.

Podrobniji ?lanak o temi: Departmani u Urugvaju

Urugvaj je podijeljen na 19 departmana (?pa. departamento), ?ija lokalna administracija replicira podjelu izvr?ne i zakonodavne vlasti. Svaki departman bira svoje vlasti kroz op?e pravo glasovnog sustava. Na ?elu svakog od 19 departmana stoji intendant.

Departman	Glavni grad	Podru?je (km2)	Stanovni?tvo (2011.)
				Artigas	Artigas	11.928	73.378
Canelones	Canelones	4.536	520.187
Cerro Largo	Melo	13.648	84.698
Colonia	Colonia del Sacramento	6.106	123.203
Durazno	Durazno	11.643	57.088
Flores	Trinidad	5.144	25.050
Florida	Florida	10.417	67.048
Lavalleja	Minas	10.016	58.815
Maldonado	Maldonado	4.793	164.300
Montevideo	Montevideo	530	1.319.108
Paysandú	Paysandú	13.922	113.124
Río Negro	Fray Bentos	9.282	54.765
Rivera	Rivera	9.370	103.493
Rocha	Rocha	10.551	68.088
Salto	Salto	14.163	124.878
San José	San José de Mayo	4.992	108.309
Soriano	Mercedes	9.008	82.595
Tacuarembó	Tacuarembó	15.438	90.053
Treinta y Tres	Treinta y Tres	9.529	48.134
Ukupno	—	175.016	3.286.314

Bilje?ka:

Vojska

Kru?na oznaka kopnenog roda vojske.

Podrobniji ?lanak o temi: Oru?ane snage Urugvaja

Urugvajska vojska nalazi se pod izravnim zapovjedni?tvom urugvajskog predsjednika, koji je i vrhovni zapovjednik oru?anih snaga, te pod upravom ministra obrane. Urugajska vojska ima 14.000 vojnika unutar kopnene vojske, 6.000 unutar ratne mornarice i 3.000 unutar ratnog zrakoplovstva. Vojni rok po zakonu nije obvezuju?i, a slu?enju privremenog vojnog roka (na 3, 6 ili 12 mjeseci) mogu pristupiti dr?avljani Urugvaja stariji od 18 godina odnoso svi oni koji su zakonski punoljetni. U slu?aju rata Parlament Urugvaja mo?e izglasati hitnu mobilizaciju odre?enog broja gra?ana u svrhu vojne slu?be.

Od svibnja 2009. homoseksualcima je omogu?eno slu?enje vojnog roka nakon ?to je ministar obrane potpisao izmjenu zakona o pristupanju vojnoj ilipolicijskog su?bi od strane gra?ana. Unato? tome, bilo je bezna?ajno malo upita od strane takvih osoba za slu?enje vojnog roka. Krajem fiskalne godine 2010., Sjedinjene Ameri?ke Dr?ave osigurale su Urugvaju 1,7 milijuna ameri?kih dolara nov?ane vojne pomo?i, uklju?uju?i i 480.000 dolara za obu?avanje i obrazovanje vojnika.

Urugvaj je prva zemlja na svijetu po broju “mirovnjaka”, kojih po?alje u Plave kacige, vojsku UN-a. Urugvaj je poslao ukupno 2.513 vojnika i 10 zapovjednika u mirovne misije u Africi, Bliskom Istoku i Kavkazu. Od toga broja, njih 1.136 je tijekom velja?e 2010. poslano u mirovnu misiju na Haiti (MINUSTAH) i 1.360 vojnika u DR Kongo (misija MONUC).

Gospodarstvo

Slikovni prikaz najva?nijih izvoznih proizvoda Urugvaja.

Urugvajsko gospodarstvo karakteriziraju izvozno orijentiran poljoprivredni sektor, dobro obrazovana radna snaga, visoka razina dr?avne potro?nje i razvijeni sektor industrije. Nakon ?to je u razdoblju od 1996. do 1998. bilje?ilo prosje?ni godi?nji rast od 5%, gospodarstvo je u godinama izme?u 1999. i 2001. osjetilo negativne u?inke smanjene potra?nje u Argentini i Brazilu kamo odlazi polovica urugvajskog izvoza. Unato? ozbiljnim potresima u vanjskoj trgovini, urugvajski su financijski pokazatelji ostali stabilnijima nego kod njegovih susjeda, ?to je odraz ?vrste reputacije me?u investitorima i investicijskog rejtinga dr?avnih obveznica, jednog od dva takva u Ju?noj Americi. U zadnjih nekoliko godina Urugvaj je usmjerio svoje napore na razvoj informati?ke industrije i postao najve?im latinoameri?kim izvoznikom softvera.

Iako su neki dijelovi gospodarstva izbjegli ve?u krizu, obi?ni gra?ani Urugvaja jako su pogo?eni gospodarskim problemima; nezaposlenost se popela na iznad 20%, realne su se pla?e smanjile, peso je devalvirao, a stopa siroma?tva dosegnula je gotovo 40%. Ovakvo pogor?anje ekonomskih prilika dovelo je do pada popularnosti urugvajske vlade koja je tijekom 1990-ih zastupala politiku slobodnog tr?i?ta, te neuspjeha referenduma o privatizaciji dr?avne naftne i vodoopskrbne tvrtke 2003. odnosno 2004. Novoizabrana vlada ?irokog fronta (Frente Amplio) obe?ala je pokrenuti programe javnih radova kako bi ubrzala zapo?ljavanje i smanjila siroma?tvo, ali nije odustala od redovite otplate urugvajskog vanjskog duga.

Po?etkom 2005., Urugvaj je bio jedina zemlja Ju?ne Amerike koja je izvozila ra?unala i informatike proizvode. Ujedno je i jedna d rijetkih zemalja koja je tijekom 2000-ih uspjela smanjiti udio uvoza i pove?ati udio izvoza, a da se to ne odrazi lo?e na gospodarstvo. Izme?u 2004. i 2008. Urugvaj je imao rast gospodarstva od 6,7% Nakon ?to je porez smanjen s 33% na 21,7% u srpnju 2008., rast javne potro?nje gotovo se udvostru?io. Jedina je latinoameri?ka zemlja koja nije do?ivjela gospodrstki krah, a recesija je trajala svega dva tromjese?ja. Jedna je od zemalja s najni?om stopom nezaposlenosti u Amerikama, koja se godi?nje mijenja od 4,5% do 6,1%. Tijekom 2010. urugvajska industrijska proizvodnja rasla je za oko 10%, a ukupni Bruto doma?i proizvod za oko 4% (u najlo?ijem tromjese?ju). Urugvaj je zemlja koja nema gubitaka ni u javnim slu?bama, a u uslu?nom podru?ju poslovanja ostvaruje se dobit od preko 21,85 milijardi dolara godi?nje., ?to ?ini 59,5% urugvajskog BDP-a.

Poljoprivreda

Departman Colonia na jugozapadu zemlje poznat je po sto?arstvu.

Urugvajska poljoprivreda proizvodi za svoje potrebe, a vi?ak u iznosu 9,3% usmjeren je isklju?ivo na izvoz u (ve?e) susjedne zemlje. U poljoprivredi je zaposleno 13% ukupne radne snage, ?to za razvijenu zemlju nije teret (kako se smatra, 6-7% bilo bi najbolje), ve? politika poticanja OPG-ova koju provode sve politi?ke opcije. Najvi?i udio od 56,9% u poljoprivredi, prema analizama Dr?avnog statisti?kog zavoda i Ministarstva poljoprivrede i gospodarstva, dr?e sto?arstvo i govedarstvo. To je i istiniti odraz urugvajske poljoprivrede, koja se zbog manjka obradivih povr?ina za vo?e i povr?e okrenula uzgoju ?ivotinja. Najvi?i udio u proizvodnji ?itarica ima ri?a, gotovo 83%, ?to je i vi?e od nekih zemalja u Indokini.

Prema podatcima ju?noameri?kih poljoprivrednih zavoda, Urugvaj je 9. na svijetu prema koli?ini proizvedene soje, 12. po vuni, 14. po konjskom mesu, 17. po uzgojenim nasadima dunja. Ve?ina poljoprivrednih gospodarstva, njih 25 od 40 tisu?a (preko 60 %), ?ine manja (obiteljska) gospodarstva koja zapo?ljavaju 65 % svih radnika i ostvaruju vi?e od jedne polovine prihoda od poljoprivrede. Tako?er, OPG-ovi imaju najvi?i udio u porezu, unato? tome ?to najve?i dio nov?anog kapitala dr?e velike korporacije. OPG-ovi proizvode 12 % svih ?itarica i povr?a, 2 % svinjetine i 11 % mlije?nih proizvoda. Glavni izvozni proizvod je govedina, od koje se zaradi milijarda ameri?kih dolara godi?nje – na jednog Urugvajca dolazi 3,8 sto?nih poljoprivrednih gospodarstava.

Unato? tome ?to u Urugvaju ima 12 milijuna sto?nih farmi, njih 54 % nalazi se u rukama 11 % poljoprivrednika, koji po farmi nemaju vi?e od 500 grla stoke. S druge strane, 38 % poljoprivrednika jedva je konkurentno i sa 100 grla koje prema zakonu mogu imati.

Najve?a poljoprivredna tvrtka u Urugvaju je Union Agriculture Group, s vi?e od 100 sto?arskih pogona na 180.000 hektara. Tvrtka u zakupu ima 1 % ukupnih poljoprivrednih povr?ina u Urugvaju i oko 85.000 grla divljih goveda. Tvrtka je 2008. osnovana za proizvodnju borovnica, a ubrzo je poslovanje pro?irila i na uzgoj ri?e, soje i ?itarica te sto?arstvo i govedarstvo. Osim ?to ve?i dio proizvoda sama proizvodi, jedan dio otkupljuje i od obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava diljem zemlje. Tvrtka se bavi i prijevozom poljoprivrednih dobara te njihovim plasmanom na doma?e tr?i?te.

Sredinom 1950-ih bilo je u Urugvaju 6 000 000 goveda i 25 000 000 ovaca, koje su godi?nje davale 100 000 tona vune. Tada je to bila dr?ava ?ije je stanovni?tvo jelo najvi?e mesa, godi?nje na osobu 115 kg. Seoski radnici ?ivjeli su isklju?ivo od ov?jeg mesa, a svaka obitelj pojela bi godi?nje stotinjak ovaca. Samo oko 8 % povr?ine je obra?ivano, a uzgajani su povr?e, ?ito i uljani plodovi. U Montevideu je izlazilo preko 15 dnevnih listova, a bilo je 20 radio-postaja.

Promet

Pomorska luka Montevideo, najve?a luka u Urugvaju.

Pomorski promet

Podrobniji ?lanci o temama: Pomorska luka Montevideo i Kategorija:Lu?ki gradovi u Urugvaju

Pomorska luka Montevideo, smje?tena u Montevidejskom zaljevu, najve?a je i najva?nija urugvajska pomorska luka. S 1,1 milijun prevezenih sanduka i kontejnera godi?nje, najprometnija je pomorska luka u cijeloj Ju?noj Americi. S 9 dizalica i razvijenom infrastrukturom, to je i najmodernija luka Ju?ne Amerike, mnogo ispred brazilskih i argentinskih luka, koja u jednom satu natovrani izme?u 720 i 900 kontejnera. Druga najve?a pomorska luka, Nueva Palmira, nalazi se na kranjem jugozapadu zemlje, gdje je upravo nakon izgradnje luke zna?ajno podignut standard ?ivota. Nueva Palmira ?ini preko 80% dobiti od poreza departmana Soriano, ?ime je postala neophodna za ikakav daljnji razvoj grada.

Zra?ni promet

Zra?na luka Punta del Este najve?u dobit ostvaruje od turisti?kih letova.

Podrobniji ?lanci o temama: Me?unarodna zra?na luka Carrasco i Popis zra?nih luka u Urugvaju

Zra?ni promet je uz cestovni, najrazvijenija grana urugvajskog prometa. Me?unarodna zra?na luka Carrasco, najve?a u zemlji, otvorena je 1947. godine s putni?kim terminalom. Kasnije je luka pro?itila svoje poslovanje i na po?tanski i robni promet. Godine 2003. urugvajska vlast prenijela je administraciju, upravljanje i odr?avanje zra?ne luke na privatnu investicijsku grupi Puerta del Sur SA, koja je 2007. zapo?ela graditi novi terminal prema nacrtima arhitekta Rafaela Vinolya. Pro?irenje luke zavr?eno je 5. listopada 2009., kada je zra?na luka ponovno sve?ano otvorena. Britanski avijati?ki ?asopis ?Frontier?, novi terminal proglasio je jednim od najljep?ih na svijetu, a luku jednom od najboljih na svijetu. Godi?nje, kroz zra?na luka pro?e 4,5 milijuna putnika, ?ime je jedna od posje?enijih u Ju?noj Americi.

U Urugvaju ima 8 me?unarodnih zra?nih luka s komercijalnim letovima, 3 vojne i 4 podru?ne zra?ne luke. Vojne zra?ne luke koristi Urugvajsko ratno zrakoplovstvo, a podrune zra?ne luke slu?e za letove unutar zemlje (prema Montevideu ili turisti?kim mjestima kao Punta del Este).

Telekomunukacijski toranj, sjedi?te tvrtke ANTEL.

Telekomunikacije

Urugvaj je dr?ava s najrazvijenijom mre?om prijenosa podataka i telekomunikacija u cijeloj Ju?noj Americi. Jo? 1997. u Urugvaju je dovr?ena izgradnja telefonskih linija i cjelokupne mobile infrastrukture. Po?etkom 2010-ih sva podru?ja zemlje opremljena su svjetlovodima (opti?kim vlaknima) koja su omogu?ila nesmetano pru?anje internetskih usluge u cijeloj zemlji. Iako se telekomunikacijski sustav nalazi u javnom vlasni?tvu, tijekom 1990-ih bilo je neuspje?nih poku?aja privatizacije.

Dr?avno poduze?e za pru?anje telekomunikacijkih usluga je ANTEL. Iako je bio osnovan tijekom razdoblja svevla??a (diktature), i dan danas se nalazi u vlasni?tvu Parlamenta pru?aju?i jedinstvene usluge u Urugvaju. Sjedi?te tvrtke nalazi se u Montevideu, u poznatom neboderu Torre Antel, i najskupljoj gra?evini u zemlji ?ija je izgradnja ko?tala 102 milijuna ameri?kih dolara. To je i najve?i neboder u Urugvaju s povr?inom od gotovo 20.000 ?etvornih metara.

Vodovodna mre?a i ?isto?a

Urugvaj je jedina zemlja Ju?ne Amerike koja je postigla ?eljeni postotak ?isto?e i kvalitete vode u vodovodima. Uz ?isto?u vode, ima najvi?u stopu ?isto?e gra?ana te najamanji broj zaraza i bolesti izazvanih ne?istim okru?enjem. Zahvaljju?i visokim standardima i osnovnim vrijednostima kojima se nastoji odr?ati razina pitkosti vode, Urugvaj je i zemlja s najboljom prevencijom od one?i??enja voda i razumnog tro?enja vodenih izvora. Oko 70% vode koristi se za higijenske potrebe, dok se ostatak koristi uglavnom za pi?e. Sva ve?a mjesta imaju vlastitu kanalizaciju i pro?i??iva?e vode, dok ona manja mjesta (uglavnom ispod 2.000 st.) dobivaju vladine poticaje za pro?i??avanje divljih nakupina ljudskog otpada i izgradnju kanalizacijski sustava.

Demografija

Ve?ina Urugvajaca je europskog podrijetla; vi?e od 87,7 % stanovni?tva tvrdi da su europskog podrijetla, u popisu stanovni?tva iz 2011. godine. Ve?ina Urugvajaca europskog podrijetla su potomci imigranata iz 19. i 20. stolje?a iz ?panjolske i Italije (oko jedna ?etvrtine stanovni?tva je talijanskog podrijetla), te u manjoj mjeri iz Francuske, Njema?ke i Velike Britanije. Raniji doseljenici su migrirali iz Argentine. Ljudi afri?kog podrijetla ?ine oko 4,6 % od ukupnog stanovni?tva.

Procjenjuje se da je od 1963. do 1985. godine emigriralo oko 320.000 Urugvajaca. Najpopularnija odredi?ta za urugvajske iseljenike su Argentina, a slijede je SAD, Australija, Kanada, ?panjolska, Italija i Francuska. Godine 2009., po prvi put u 44 godine, zemlja je do?ivjela ukupan pozitivan priljev kada se uspore?uju useljavanje i iseljavanje. Iste godine je dodijeljeno 3.825 dozvole boravka, u usporedbi s 2005. godinom kada ih je izdano 1.216. Oko 50% novih zakonskih stanovnika dolazi iz Argentine i Brazila.

Stopa rasta stanovni?tva u Urugvaju je znatno ni?a nego u drugim zemljama Latinske Amerike. Dobna struktura stanovni?tva je prili?no nepovoljna zbog niskog nataliteta, visoke o?ekivane ?ivotne dobi i velike emigracije mladih. ?etvrtina stanovni?tva Urugvaja ima manje od 15 godina, a oko ?estina njih su u dobi od 60 i vi?e godina. Glavni grad Montevideo je jedini veliki grad, s oko 1,9 milijuna stanovnika, ili vi?e od polovine ukupnog stanovni?tva zemlje. Ostatak gradskog stanovni?tva ?ivi u 30-ak gradova.

Zdravstvo

Britanska bolnica u Montevideu.

Statistike u usporedbi na ostale zemlje svijeta:

• Stopa fertiliteta – 140., 1.89 po ?eni
• Stopa nataliteta – 157., 13,91 na 1000 ljudi
• Smrtnost dojen?adi – 128., 1 na 1000 ?ivoro?ene djece
• Stopa smrtnosti – 84., 9,16 na 1000 ljudi
• O?ekivano trajanje ?ivota – 47., 76,4 godina
• HIV/AIDS stopa – 108., 0,30 %

Jezik

Urugvajski ?panjolski ima neke preinake zbog zna?ajnog broja talijanskih useljenika. Imigranti su koristili mje?avinu talijanskog i ?panjolskog govora poznatu i kao 'cocoliche'. Engleski jezik je uobi?ajen u poslovnom svijetu, a studiranje samog jezika je zna?ajno poraslo u posljednjih nekoliko godina, posebno me?u mladima. Ostali jezici su portugalski i portu?ol (mje?avina ?panjolskog i portugalskog). Oba se govore u sjevernim krajevima blizu brazilske granice. Iako je postojalo vi?e grupa autohtonih stanovnika, nijedan njihov jezik nije ostao u uporabi do danas.

Religija

Podrobniji ?lanci o temama: Religija u Urugvaju i Katoli?ka Crkva u Urugvaju

Religija u Urugvaju (2008.)
Religija			Postotak
Rimokatolicizam			45,7%
Kr??anstvo (bez rimokatolika)			9,0%
Nesektarizam			30,1%
Ateizam			12,0%
Agnosticizam			2,0%
Ostale			1,2%

Religija u Urugvaju postoji u sklopu vi?e vjerskih zajednica, a ve?ina stanovni?tva su rimokatolici. Ustavom koji je prihva?en 1917., a bio je na snazi od 1918., dr?ava je sekularizirana te je Crkva odvojena od dr?ave. Urugvaj se smatra najsekularnija dr?ava u Americi.

Prema najnovijem slu?benom istra?ivanju oko 58,1 % Urugvajaca se definiraju kao kr??ani (47 % katolici, 11,1 % protestanti), a oko 40,89 % stanovni?tva izja?njava se kao bez religije (23,2% "vjeruje u Boga, ali bez religije", 17,2 % ateisti ili agnostici), 0,6% sljedbenici Umbanda ili drugih afri?kih religija, 0,5% ?idovi, 0,1% budisti i 0,4 % "drugi". Ustav iz 1830. godine progla?ava katoli?anstvo dr?avnom religijom.

Urugvaj je najvi?e ateisti?ka zemlja u Latinskoj Americi te druga s najni?im postotkom katolika u svojoj populaciji. U Urugvaju se odvija ubrzani proces sekularizacije. U razdoblju od 1996. do 2011. broj agnostika i ateista porastao je s 18 na 38 %.

Hrvati u Urugvaju

Antonio Lussich, urugvajski mornar, botani?ar i pisac hrvatskog podrijetla te utemeljitelj Arboretuma Lussich.

Podrobniji ?lanak o temi: Hrvati u Urugvaju

Po poznatim pisanim dokumentima, prvi hrvatski iseljenik u Urugvaj bio je ?ime Matuli? 1790. godine, s otoka Bra?a. Oko 1820. godine Juan (Ivan) Nicola (Gr?ko) dolazi u Urugvaj iz sela Selca te se vremenom etablira kao renomirani trgovac. Najpoznatija su imena hrvatskih emigranata u Urugvaju publicist Eduardo R. Antonich (hrv. Antoni?), slikarica Elena Rivero Vidovich (hrv. Vidovi?), pjesnikinja Sonja Vidovich Imhof. Trag urugvajskih Hrvata je Arboretum Lussich kojeg je utemeljio Antonio Lussich.

Danas su Hrvati u Montevideu, glavnom gradu Urugvaja, ujedinjeni u Hrvatskom domu "Hogar Croata de Montevideo – Uruguay" u kojemu se ?esto sastaju i njeguju tradicijske vrijednosti svoje stare domovine. Pretpostavlja se da je u Urugvaj, Paragvaj i Boliviju emigriralo oko 8000 Hrvata. Knjigu na ?panjolskom jeziku, o Hrvatima o Urugvaju, napisao je i izdao 2005. godine urugvajski Hrvat, Eduardo R. Antonich (hrv. Antoni?): "Croacia y los Croatas en Uruguay" (hrv.: "Hrvatska i Hrvati u Urugvaju").

Prema scenariju Ninoslava Lov?evi?a, snimatelj Branko Cahun je 2010. godine snimio dokumentarni film Urugvajski Hrvati u trajanju od 24-25 minuta, koji govori o hrvatskom iseljeni?tvu u Urugvaju.

Ostali narodi

Osim Hrvata, u Urugvaju ?ive i potomci ostalih europskih naroda kao, ve?inom ?panjolci i Talijani, a manje Francuzi, Nijemci i Slaveni (Srbi). Prema popisu iz 2011. Afroamerikanci i mulati ?ine 4,6%, a Indijanaci 2,3% stanovni?tva, a ostalih je oko 5 %.

Obrazovanje

Obrazovanje u Urugvaju je sekularno, besplatno, i obavezno koje traje 14 godina, po?ev?i od 4. godine ?ivota. Sustav je podijeljen na ?est stupnjeva obrazovanja: rano djetinjstvo (3–5 godina); primarna (6–11 godina); osnovna srednja (12-14 godina); gornji sekundarni (15–17 godina); visoko obrazovanje (18 i vi?e); i poslijediplomsko obrazovanje.

Javno obrazovanje odgovornost je triju institucija: Ministarstva prosvjete i kulture, koje koordiniraju obrazovne politike, Nacionalne uprave za javno obrazovanja koje formulira i provodi politike ranog i srednjeg obrazovanja i Republi?ko sveu?ili?te, koje je nadle?no za visoko obrazovanje. U 2009. godini vlada je ulo?ila 4,5% BDP-a u obrazovanje.

Urugvaj je visoko rangiran na standardiziranim testovima (PISA), ali je ispod prosjeka s ostalid zemljama OECD-a, a tako?er je ispod nekih zemalja sa sli?nim nivoima prihoda. U PISA-inom testu 2006. godine, Urugvaj je imao jedno od najve?ih standardnih odstupanja me?u ?kolama, ?to predstavlja zna?ajnu varijabilnost prema socio-ekonomskoj razini.

Urugvaj je dio projekta One Laptop per Child, a 2009. godine postala je prva zemlja na svijetu koja je osigurala prijenosno ra?unalo za svakog u?enika osnovne ?kole, u sklopu plana Ceibal. Tijekom razdoblja od 2007. do 2009. u program je bilo uklju?eno 362.000 u?enika i 18.000 u?itelja, a oko 70% prijenosnih ra?unala poklonjeno je djeci koja nisu imala ra?unala kod ku?e.

Kultura

Urugvajska kultura razvila se pod utjecajem mije?anja indijanske i europske (najvi?e ?panjolske) kulture koje su sa sobom donosili useljenici. Veliki utjecaj ostavila je i tradicija posve?ena gau?ima, koja je utkana u urugvajsku knji?evnost, obi?aje, usmenu predaju i kulturnu ostav?tinu.

Likovna umjetnost

?ivu?e skulpture u ateljeu Casapueblo Carlosa Páeza Vilara dio su njegova doma, muzeja i hotela.

Najzna?aniji i me?unarodno najpoznatiji urugvajski likovni umjetnik jest Carlos Páez Vilaró, koji je koriste?i se starim tehnikama urugvajskih indijanaca i na?inima gradnje starih civilzacija (oaza u Timbuktu i Mikonos) stvorio svoje najve?e i najcjenjenije djelo – svoju ku?u (koja je ujedno i hotel i muzej) i atelje Casapueblo. Atelje je najposje?enije kulturno dobro u Urugvaju, a poznato je i me?u arhitektima u cijelom svijetu kao odli?an primjer vi?ekulturolo?ke i vi?efunkcionalne gra?evine. Poznati slikar Juan Manuel Blanes djelovao je u vrijeme realizma te stvarao djela na tem urugvajske povijesti. Uz njega, vrlo je cijenjen i Pedro Figari, modernisti?ki i postimpresionisti?ki slikar, odvjetnik i politi?ar, ?ija djela odi?u raznobojno??u toplih boja.

Od istaknutijih slikara valja spomenuti i Elenu Rivero Vidovich (Vidov?), slikaricu i restauratoricu hrvatskog podrijetla, ?ija su djela za?ti?ena i progla?ena od nacionalne va?nosti.

Od kipara treba spomenuti Juan Manuela Ferrarija (Rodinovog u?enika), konstruktivista Gonzala Fonseca, Salustiana Pintosa te Eduardoa Díaza Yepesa. A od modernijih umjetnika izdvajaju se Antonio Frasconi (poznat po drvoreznim djelima), Washington Barcala te José Gamarra.

Filmska umjetnost

Juan Pablo Rebella, najpoznatiji urugvajski redatelj i scenarist.

Urugvaj ima vrlo malu, ali brzorastu?u filmsku industriju. Po?etci urugvajskog filma ve?u od samog po?etka filma, od urugvajskih premijernih prikazivanja filmova Bra?e Lumière 18. srpnja 1898. U prvim godinama urugvajska kinematografija vezala se za nacionalnu povijest i politi?ke teme, pa je prvi snimljeni film nosio naslov Mir iz 1904., dokumentarni film o dru?tveno-politi?kim zbivanjima u Argentini. Prvi nijemi film, koji je usput bio i igrani, nosio je naslov Du?e na obali. Re?iaro ga je Juan Antonio Borges 1927. Do velike depresije 1929. snimani su i dokumentarni fimovi i igrane drame s temama iz svakodnevnog ?ivota, nakon ?ega, zbog krize, filmografija upada u sedmogodi?nje razdoblje bez ijednog snimljenog filma.

Razdoblje od kraja Drugog svjetskog rata pa do po?etka 1960-ih naziva se ?zlatnim dobom urugvajskog filma?. Najpoznatiji film iz tog razdoblja je Detektiv ide krivim putem iz 1949. u kojem su glumili tada najpoznatija urugvajska filmska imena. Prvi puta se film koristi i u svrhe ogla?avanja i propagande; Narodna stranka snimila je nekoliko kra?ih filmova na temu urugvajske povijesti. 1970-ih dolazi do blage stagnacije i promjene popularnosti ?anrova; sve se vi?e snimaju tzv. ?pageti vesterni, a prikazuju se i oni na talijanskom jeziku.

Zavr?etkom vi?egodi?nje diktature, urugvajski film do?ivljava novi procvat. Temama se sve vi?e pribli?ava Hollywoodu, ali neki autori i dalje nastavljaju snimati na temu urugvajske povijesti, kulture, knji?evnosti i igrane filmove o gau?ima, kao vlastiti ?anr vesterna. Od novijih autora isti?u se Juan Pablo Rebella i njegov me?unarodno hvaljeni film Whisky (2003.), koji je bio nagra?en na Fimskom festivalu u Cannesu i redateljica baskijskih korijena Ana Díez, koja je stvarala filmove na temu dr?avnog udara 1973.

Glazba

Urugvaj ima glazbeni stil sli?an glazbi gau?a, a s Argentinom dijeli ljubav prema tangu od kojih je najpoznatiji "La Lumparsita" kojeg je skladao urugvajski skladatelj Gerardo Matos Rodríguez. Osim tanga, popularan je ples candomba kojeg su donijeli Afrikanci te se ukorijenio u urugvajsku kulturu, a naj?e??e se ple?e za vrijeme karnevala. Gitara je omiljeni glazbeni instrument, a na popularnom tradicionalnom natjecanju pod nazivom payada, dva pjeva?a, svaki s gitarom, naizmjeni?no improviziraju stihove na istu melodiju.

Narodna glazba (ili canto popular) ozna?ava osobe koje su ujedno gitaristi i pjeva?i poput Alfreda Zitarrosa, Joséa Carbajala (zvanog "El Sabalero"), Daniela Vigliettija, Los Olimare?osi ili Héctora Numu Moraesa.

U urugvajskoj glazbi mo?e se prona?i i dodiri s karipskim ritmovima (pogotovo u rock 'n' rollu) tzv. tropskoj glazbi (música tropical). Klasi?na je glazba do?la zajedno sa ?panjolcima i Portugalcima tijekom kolonizacije, a samostalni izri?aj je do?ao tijekom 20. stolje?a kada djeluju Eduardo Fabini, Vicente Ascone te Héctor Tosar koji su iskoristili latinoamri?ke glazbene stilove te tako donijeli specifi?nosti klasi?ne glazbe.

Od izvo?a?a tanga treba spomenuti o pjeva?a Julija Sosa, koji djeluje 1930-ih i 1940-ih, a tu je i pjeva? Carlos Gardel Franzuc koji je za vrijeme Prvog svjetskoga rata promijenio dr?avljanstvo kako ga francuske vlasti ne bi mogle regrutirati. U blizini Buenos Airesa nalazi se njegova ku?a u kojoj je sada muzej posve?en njemu.

Tijekom 1960-ih Beatlesi odlaze na turneju po Ju?noj Americi te tako nastupaju i u Urugvaju. Tih se godina u urugvaju razvijaju mnogi rock sastavi poput: Los Shakersa ili Los Mockersa koji su pjevali na engleskom jeziku, a utjecali su i na sastave u Argentini. Od novijih izvo?a?a posebno treba naglasiti Jorgea Drexlera koji je napisao glazbu za film Dnevnik s motocikla te dobio Oscara za pjesmu Al otro lado del río.

Knji?evnost

José Enrique Rodó, modernisti?ki esejist i najve?i ju?noameri?ki filozof svih vremena, ostavio je neizbrisiv trag u urugvajskoj knji?evnosti zbog ?ega se smatra najve?im urugvajskim knji?evnikom u povijesti. Osim ?to je utjecajni predstavnik modernizma te?io je obnovi klasicizma i anti?kih ?ivotnih vrijednosti. Urugvajska knji?evnost vrlo je popularna u Brazilu, Argentini i Sjedinjenim Ameri?kim Dr?avama, gdje postoji zna?ajno zanimanje me?u povjesni?arima i knji?evnim kriti?arima.

Me?u dramati?arima koji su mijenjali latinoameri?ku kazali?nu scenu isti?e se Florencio Sánchez, ?iji su poznati i cijenjeni radovi zasjenila samo njegova anarhisti?ka uvjerenja.

Najve?i procvat u urugvajskoj knji?evnosti dogodio se tijekom romantizma, ?iji su zna?aniji predstavnici pjesnik Juan Zorrilla de San Martín, ina?e poznati pisac poema o urugvajskoj povijesti, knji?evnice Juana de Ibarbourou, Delmira Agustini i Idea Vilari?o (?lanice Genracije '45) i pisci kratkih pri?a Horacio Quiroga i Juan José Morosoli (priznati dje?ji pisac).

Najra?irenija knji?evna vrsta me?u urugvajskim knji?evnicima je esej, bilo politi?ki, povijesni, znanstveni ili kriti?ki. Djela urugvajskih autora uglavnom se prevode na engleski (za ameri?ko tr?i?te), portugalski (za brazilsko tr?i?te), francuski i talijanski (zbog brojne talijanske manjine u Urugvaju).

Me?unarodno najpriznatiji urgvajski knji?evnik 20. stolje?a jest Eduardo Galeano, koji je pisao o utjecajima ratova i diktatura na dru?tvo, urugvajskoj povijesti, a djela su mu prodana u vi?emilijunskim nakladama i brojnim ponovljenim izdanjima. Naziva se i "knji?evnim divom ju?noameri?ke ljevice".

?port

Podrobniji ?lanak o temi: Kategorija:?port u Urugvaju

Nogomet je uvjerljivo najpopularniji i najigraniji ?port u Urugvaju. Upravo je prva me?unarodna utakmica izvan okvira Ujedinjenog Kraljevstva odigrana u srpnju 1902. izme?u nogometnih reprezentacija Argentine i Urugvaja. Urugvajska nogometna mom?ad osvojila je olimpijski zlata na igrama 1924 u Parizu i 1928. u Amsterdamu.

Urugvaj je bio doma?in prvog svjetskog prvenstva u nogometu te postao i njegov prvi pobjednik. Drugi naslov prvaka svijeta osvojio je na prvenstvu 1950. u Brazilu, gdje je u zavr?nici porazio doma?ina pred vlastitim gledateljstvom. Time je Urugvaj postao, povr?nom i brojem stanovnika, najmanja dr?ava na svijetu koja je osvojila Svjetsko prvenstvo u nogometu. Tako?er, Urugvaj je zemlja s najvi?e osvojenih Copa America. Vi?e od 40 godina nakon osvajanja posljednjeg svjetskog prvenstva, na svjetskom prvenstvu 2010. u Ju?noj Africi, mom?ad se plasirala u poluzavr?nicu natjecanja pobijediv?i mom?ad Gane na jedanaesterce i prekinuv?i time niz vrlo lo?ih ostvarenja.

Tijekom 2000-ih Urugvaj je u zemlje Ju?ne Amerike (uglavnom Argentina i Brazil) "prodao" 1.414 svojih nogometa?a, te se taj trend nastavio i u sljede?em desetlje?u. Parlament Urugvaja je 2010. donio izmejene zakona kojima je ograni?en izvoz ?porta?a, posebice nogometa?a, koji mogu oti?i igrati za klub u stranoj zemlji samo ako ispune uvjete koje je zadao Urugvajski nogometni savez. Najuspje?niji nogometni klubovi su C.A. Pe?arol i Club Nacional de Football, izme?u kojih se igra tzv. "urugvajski derbi".

Donosioci nogometu u Urugvaj su britanski mornari i radnici na ?eljeznici, koji su imali i svoj vlastiti klub – Central Uruguay Railway Cricket Club (C.U.R.C.C.) u Montevideu. Britanci su donijeli i kriket i ragbi, vrlo popularan ?port s vlastitim liga?kim natjecanjem. Urugvaj ima i svoje rukometno i ko?arka?ku reprezentaciju te reprezentaciju u hokeju na travi.

Izvori

Bibliografija

• (engl.) Rex A. Hudson i Sandra W. Meditz (urednici), Urugvaj: Zemljopisna studija, Washington, GPO za knji?nicu ameri?kog Kongresa, 1990.

Knji?na gra?a

Na engleskom jeziku

• Andrew, G. R., Blackness in the White Nation: A History of Afro-Uruguay, The University of North Carolina Press, 2010.
• Behnke, A., Uruguay in Pictures, Twenty First Century Books, 2009.
• Box, B., Footprint Focus: Uruguay, Footprint Travel Guides, 2011.
• Burford, T., Bradt Travel Guide: Uruguay, Bradt Travel Guides, 2010.
• Canel, E., Barrio Democracy in Latin America: Participatory Decentralization and Community Activism in Montevideo, The Pennsylvania State University Press, 2010.
• Clark, G., Custom Guide: Uruguay, Lonely Planet, 2008.
• Jawad, H., Four Weeks in Montevideo: The Story of World Cup 1930, Seventeen Media, 2009.
• Lessa, F. and Druliolle, V. (ur.), The Memory of State Terrorism in the Southern Cone: Argentina, Chile, and Uruguay, Palgrave Macmillan, 2011.
• Mool, M, Budget Guide: Buenos Aires and Montevideo, Cybertours-X Verlag, 2009.

Na njema?kom jeziku

• Thimmel, Stefan (ur.), Uruguay: ein Land in Bewegung, Berlin i Hamburg: Assoz. A, 2010., ISBN 978-3-935936-74-3
• Hesse-Wartegg, Ernst von: Zwischen Anden und Amazonas: Reisen in Brasilien, Argentinien, Paraguay und Uruguay, Paderborn: Salzwasser Verlag, 2011., ISBN 978-3-86195-986-1
• Thomas Fischer, Die Tupamaros in Uruguay. Das Modell der Stadtguerilla, Wolfgang Kraushaar (ur.): Die RAF und der linke Terrorismus, 2. svezak, Hamburger Edition, Hamburg, 2006., ISBN 978-3-936096-65-1, str. 736-750
• Günther Wessel, Uruguay. Reiseführer mit Landeskunde, Mai, Dreieich, 1996., 5. svezak, ISBN 3-87936-229-7
• Ulrich Brand, Marlis Gensler, Stefan Thimmel, Argentinien und Uruguay. L?nderkunde und Reisehandbuch für Kultur- und Naturreisende, Peter Meyer Verlag, Frankfurt na Majni, 1999., ISBN 3-922057-69-1
• Alfred von Metzen, Deutsche Siedlungen in Norden Uruguays, Elwert, Marburg, 1983., ISBN 3-7708-0755-3
• Christoph Wagner, Politik in Uruguay 1984–1990. Probleme der demokratischen Konsolidierung, LIT, Münster und Hamburg, 1991., ISBN 3-89473-099-4
• Christoph Wagner, Das politische System Uruguays; Klaus Stüwe, Stefan Rinke (ur.), Die politischen Systeme in Nord- und Lateinamerika, VS, Wiesbaden, 2008., ISBN 978-3-531-14252-4

Na ?panjolskom jeziku

• Jorge Bossi, Recursos minerales del Uruguay, Ediciones Daniel Aljanati, Montevideo, 1978.

Vanjske poveznice

• Portal urugvajske vlade  Arhivirana ina?ica izvorne stranice od 9. kolovoza 2011. (Wayback Machine)
• Matica iseljenika  Arhivirana ina?ica izvorne stranice od 18. sije?nja 2012. (Wayback Machine) ?panjolska Croatica u Argentini, Venezueli, Peruu i Urugvaju
• Matica iseljenika^{[neaktivna poveznica]} ?panjolska Croatica u Urugvaju
• Matica iseljenika  Arhivirana ina?ica izvorne stranice od 11. o?ujka 2007. (Wayback Machine) Odr?ana tribina i predstavljena knjiga "Hrvatska i Hrvati u Urugvaju"
• Urugvaj Hrvatska enciklopedija LZMK
• Urugvaj – Proleksis enciklopedija
• Infoplease.com – Povijest, gospodarstvo i zemljopis Urugvaja (engl.)
• Lonley Planet – zbirka slika prirode i gra?evina u Urugvaju (engl.)
• Urugvaj na stranicama Svjetske banke (engl.)
• Hrvatsko iseljeni?tvo u Urugvaju na stranicama Ministarstva vanjskih i europskih poslova  Arhivirana ina?ica izvorne stranice od 12. svibnja 2016. (Wayback Machine)